Rijetkost za ovo područje je divlji kesten, koji svojom raskošnošću ponosno raste i krasi župnu crkvu i župni dvor u Crnču. To je jedino stablo divljeg kestena na ovom području, a pouzdano se ne zna od kada je i tko ga je posadio. Tko god je, hvala mu. Lijepo je ga vidjeti, a još ljepše bi bilo kad bi ih bilo još. U nastavku nekoliko rečenica o divljem kestenu.
Divlji kesten (Aesculus hippocastanum) potječe iz Perzije. Zbog svoje ljepote omiljeno je stablo u parkovima po gradovima i naraste do 20 m. Listovi su veliki prstenastog oblika sastavljenog od listića klinastog oblika zajedno sastavljenih, a cvjetovi (bijeli ili crveni sa žutim ili crvenim mrljama) u obliku grozda koji stoje uspravno. Cvjeta u mjesecu svibnju, a plodovi (1 do 2 ploda sjajne tamnosmeđe boje) koji nisu jestivi sazrijevaju u rujnu i listopadu. Zbog svojih sastojaka (escina, saponina koji povoljno utječu na stjenke kapilara i vena, diuretičkog i protuupalnog djelovanja) ekstrakt divljeg kestena koristi se u liječenju vena i ravnanje bora, a spojevi masti, saponina i škroba čine divlji kesten prikladnim za liječenje crijevnih oboljenja, katara dišnih organa. Ljekoviti su kora, listovi cvjetovi i plodovi od kojih se koristi bodljikava kora i sjemenke, zavisno od sastava radi se čaj, kupelj, tinktura, prah i oblozi. O tome drugi put, a sada još jedan pogled na kesten.
Nema komentara:
Objavi komentar