Svuda kamen,
sami kamen,
kamen je znamen,
kamen je amen!
Padaš s kamena,
bacaš ga s ramena,
na njem sjediš,
ko kamen se slediš.
Po kamenu hodaš bos,
bačenim kuju varaš,
na njemu razbijaš nos,
po njemu šaraš.
Mramor je bijeli,
granit je sivi,
kamenom se zemlja dijeli,
velikoj stijeni se divi.
Kamena ploča je stol,
od kamena klešeš lik,
od kamena brda i dol,
kameni nadgrobni spomenik!
Nikola Soldo (D. Crnač, 1949.)
Izvor: Kršni zavičaj, broj 37., stranica 49.
Nema komentara:
Objavi komentar