Prikazanje Gospodinovo u Hramu ili Svijećnica

Na današnji dan slavi se prikazanja Gospodinovo u Hramu ili Svijećnica (u Crnču se kaže i kalandora). Danas se blagoslivljaju svijeće. Za Ivana Krstitelja je rečeno „ne bijaše on svjetlo nego da posvjedoči za svjetlo“, jer Isus je svjetlo svijeta. Bog je preko Mojsija svom izabranom narodu dao propis da 41. dan po porodu svećenici u hramu moraju blagosloviti porodilju. A za uzvrat roditelji djeteta dužni su žrtvovati janje mlađe od godine dana ili mladu golubicu. Tome se propisu pokorila i Blažena Djevica Marija. Stoga je s djetetom pošla u jeruzalemski hram. Pratio ju je i njezin muž sveti Josip. Isus je bio Marijin prvorođenac pa ga je nakon obreda čišćenja morala prikazati Gospodinu.
Nakon toga bio je otkupljen za 5 srebrnih šekela. Žrtva je Isusovih roditelja za njega bila žrtva ljudi srednjega stanja, a sastojala se od dvije grlice. Evanđelist sv. Luka izričito spominje kao žrtvu par grlica, dakle, ipak ne žrtvu najvećih siromaha, koja se sastojala samo od desetog dijela jedne efe ili jedne rukoveti žita.Prikazanje djece u hramu bio je gotovo svakidašnji obred, no ovdje se radio o događaju koji je već u Starom zavjetu prorekao prorok Malahija: "I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite" (Mal 3,1). Nitko nije ni slutio da će to sjajno proročanstvo po vanjskom obliku biti tako skromno ispunjeno. Gospodina nisu dočekale nikakve svirke, nikakvi poklici "Hosana"! Sve je prošlo tako tiho, neupadno i gotovo nezapaženo. I to je stil Isusova skrovita života, stil poniznosti i skromnosti.Ipak je dvoje starozavjetnih pravednika bilo odlikovano od Gospodina da dočekaju Mesiju u hramu: Šimun i Ana. Oni su bili predstavnici onoga malog broja onih ispunjenih Duhom Svetim. Njihove su misli bile neprestano upravljene prema obećanom Mesiji. Sv. Luka ovako opisuje Šimuna: "Tada je živio u Jeruzalemu čovjek imenom Šimun. Bio je pravedan i pobožan i očekivao je utjehu Izraelovu. Imao je božansko nadahnuće. Njemu je Duh Sveti objavio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega. Potaknut od Duha Svetoga dođe u hram. Upravo kad su roditelji nosili Djetešce Isusa da izvrše na njemu propis Zakona, uze ga na ruke, dade hvalu Bogu i reče: "Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela."
Njegov otac i njegova majka divili se onomu što se govorilo o njemu. Tada ih Šimun blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Gle! Ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti - a tebi će samoj mač probosti dušu - da bi se otkrile misli mnogih srdaca."Također tada bijaše proročica Ana, Fanuelova kći, iz plemena Aserova, u veoma poodmakloj dobi. Poslije svoga djevojaštva živjela je u braku sedam godina, zatim sama kao udovica do osamdeset i četvrte godine. Ona nije ostavljala hrama. Noću i danju služila je Bogu postom i molitvom. Upravo toga časa pristupi i ona te počne hvaliti Boga i govoriti o Djetetu svima koji su očekivali otkupljenje Jeruzalema..." (2,25-38).