Došašćem počinje nova liturgijska godina. Došašće je vrijeme priprave na Isusov kako povjesni tako i krajnji dolazak, a što je prisutno u misnim molitvama od početka do kraja Došašća. U prvoj nedjelji Došašća predsjedatelj u ime sabrane zajednice u zbornoj molitvi moli Oca da Kristu idemo u susret «pavednim življenjem te nas, kad dođe, postavi sebi s desne». Slično je i u zbornoj molitvi večernje mise na Badnjak istaknuta spremnost na radosno primanje Krista u božićnim blagdanima ali i molba «da ga bez straha ugledamo kao suca». Ova liturgijska godina je godina C i evanđelja će biti uglavnom po Luki. Prve nedjelje Došašća evanđelje po Luki više usmjerava pažnju sudionika na Isusov krajnji dolazak nego na Božić – povjesni dolazak, a vjernike tješi da je otkupljenje blizu, te ih potiče na budnost krajnjeg dolaska bez obzira na zamke ovozemaljskih životnih briga i pošasti.
U vrijeme Došašća ili Adventa vjernici svake nedjelje na tom vijencu plale toliko svijeća koliko je nedjelja u Došašću. Danas je prva i palit će se jedna svijeća, druge nedjelj dvije, treće tri i zadnje četvrte palit će se četiri svijeće. Adventski vijenac simolizira četiri nedjelje Došašća i dolazak Božića. Za vrijeme Došašća u liturgiji prevladava ljubičasta boja, a vijernici se suzdržavaju velikih slavlja i gozbi, jer je to i pokorničko vrijeme za njegov drugi susret, kad će doći u slavi suditi živim i mrtvim. Dakle treba biti spreman, bilo da odemo prije drugog dolaska ili doživimo taj dolazak. Kroz vrijeme Došašća slave se mise zornice.
Nema komentara:
Objavi komentar